Saturday, November 9, 2013

Hmmm, taj Facebook... Šta učiniti?! ...

Komunikacija je postala TOP problem današnjice. Sve češće nailazimo na usamljenu djecu, tzv. „cyber“ ili „iPod“ generacije kojima se mladi roditelji ponose.

Ali, kakvo dobro današnja djeca imaju od silne tehnike? Šta djeca imaju od Facebook profila, Twittera ili čega ne?

Da li ste ikada posmatrali današnju djecu kada se nalaze u grupicama? Da li se igraju i na koji način?

Današnja djeca gledaju samo nasilne crtiće koja ih ne mogu naučiti ničemu dobrome. Znaju samo za rat, ratne igrice, tuče i ubistva . Da li su oni čuli za Snjeguljicu i sedam patuljaka? A tek Malu sirenu uz koju smo svi mi odrasli?! Trebamo duboko zahvaljivati Konzumu jer su uveli nagradnu igru Štrumfomaniju, pa su djeca čula za Štrumfove i tako su mali, plavi ugledali svjetlo ponovo na našim malim ekranima.

Da li mladi razgovaraju ili prave buku? Možemo li danas čuti prave i kontruktivne misli i ideje kod mladeži ili su to samo uzvici bespomoćnosti?! Za uzvike su generacije izgubile snagu, sad samo čujemo pokoji uzdah i riječ: „Ovako se ne može!“, „Nije fer !“, „Ma hajd', čekat će me biro kad god da završim…“

A Facebook je postao broj jedan kad su u pitanju okupljališta mladih. Danas, više se ne ide na kafu da bi se razgovaralo nego da bi se „čekiralo“ na kafi ili bilo uslikano, da bi cijeli „Facebook svijet“ uvidio kako smo tobože društveni i van Facebooka. A šta pričamo i radimo na kafi? To je barem lako!

Sjednemo u kafić koji ima Wi-Fi (hvala Bogu, to danas i nije teško naći), ulogujemo se na Facebook da bismo drugim lajkali i komentarisali – jer očekujemo zauzvrat ili smo bili nadahnuti Mešom, Andrićem pa smo odlučili „baciti koji status“…

Nije ni to problem kad su u pitanju mladi ljudi preko 20 godina, ali djeca sa 13, 14 i 15 godina koji nikad nisu bili djeca preko noći postaju „odrasli“ na Facebooku.

Kako su mladi, svijet i društvo izgledali prije Facebooka? Zapitajmo se malo…





Gdje se nalazi Pupak svijeta? Rapa Nui!?

Da li znate da se otok Rapa Nui nalazi na jugu Tihog okeana i pripada Čileu ?

Da li znate da ovaj otok ima više naziva među kojem je i Uskršnji otok ? Ime je dobio zbog toga što ga je na Uskršnji dan godine 1722. otkrio Holanđanin Jakob Roggeveen.

Ipak ni Rapa Nui nije pravo ime ovog otoka nego Te Pito O Te Henua (“Pupak Svijeta”) zbog svoje izolacije, no izgleda da i to vjerojatno proizlazi sa druge lokacije. Drugo domorodačko ime za otok je Mata ki te rangi (“Oči koje gledaju nebo”).

Otok je otprilike trokutasta oblika, površine 163,6 km2 i populacije od 3.791 od kojih 3.304 žive u glavnom gradu Hanga Roi.

Ovaj otok je sačinjen od čak tri vulkana i to Poike, Rano Kau-a i Terevake. Najpoznatiji je po svojim mnogobrojnim moai, golemim kamenim kipovima koji se prostiru duž obale.

Moai prikazuju Dugouhe, a oni su bili tvorci ove megalitske kulture i jedna od dviju glavnih skupina na otoku. U ratu sa Kratkouhima svi Dugouhi osim trojice ljudi bili su istrebljeni, a njihove skulpture porušene sa svojih postolja.

Rapa Nui su oko 300. godine naselili Polinežani koji su sa sobom donijeli gotovo u potpunosti kulturu kamenog doba. Prema tradiciji otoka, kolonizatorsku ekspediciju od pedeset ljudi u dva kanua vodio je kralj Hotu Matu'a. Svi kulturni elementi Rapa Nuija prije dolaska Europljana ukazuju na to da nije bilo dolaska drugih skupina.

Između 10. i 16. stoljeća otočka zajednica se umjereno povećavala, s malim naseljima koja su nicala duž gotovo cijele obale. Visoka kulturna razina ovog društva je najpoznatija po njegovim monumentalnim kamenim figurama, moai i ahu. Danas je otok poprilično pust, s biljem koje rijetko formira čak i nisko raslinje ili višu travu. Prije, otok je sadržavao mnogobrojne šume palmi te je osnovna pretpostavka da su urođenici iskoristili sve šume na otoku kako bi izradili kipove.

Osim ove bogate historije, ovaj otok ima 7 znamenitosti po kojima je ostao veoma zapamćen i to Rapa Nui posjeduje brojna prirodna i kulturna ataktivna mjesta. To su brojni ostaci megalitske kulture, moai i ahui, ugašeni vulkani (krater Rano Kau) i preko 800 špilja i pećina među kojima su najpoznatije Ana Kai Tangata, Ana Mahina, Ana O Keke, Ana Toki Toki, Roiho i Ana Te Pahu. Mjesta gdje su pronađeni petroglifi: Ava ‘o Kiri, Orongo petroglifi i Vai A Heva.

Nacionalni park je podijeljen na sedam područja:

1. Rano Kau je nazvan po 324 m visokom ugaslom vulkanu na jugozapadu otoka, danas kratersko jezero. Tu se nalazi i obalno selo Orongo, ali i međunardona zračna luka Mataveri.


2. Puna Pau je drevni kamenolom na jugozapadu otoka gdje su klesani pukao šeširi moaija.


3. Rano Raraku je vulkanski krater na nižim obroncima vulkana Teravaka. On je služio kao kamenolom skoro 500 godina i iz njega je isklesano 95% skulptura na otoku.


4. Anakena je bijela koraljna pješčana plaža na sjeveroistoku otoka.

5. Ahu Akivi sa sedam moaija, obnovljenih 1960ih.


6. Costa Norte je sjeverna vulkanska obala otoka



7. Hanga Roa je glavno naselje na otoku, smješteno između Teravaka i Rano Kau vulkana.


Kako upoznati Pravu ili Pravog na Facebook-u ?

Facebook ne bi bio Facebook da na njemu ne možete “upoznati” različite ovisnike o internetu, “lajku”, komentaru i svim drugim prednostima što nosi Facebook!

Tako sam i ja provodeći vrijeme na Facebooku, “naletjela” na super pravilnik o ponašanju ni manje ni više nego single žena na Facebooku. Ukoliko ste single a želite ipak pravu vezu a ne vezu preko Facebooka, možda vam baš ovaj Pravilnik pomogne !


Pravilnik ponašanja samouvjerenih single žena na FB:

1. Ne mijenjaj slike non-stop da bi skrenula pažnju na sebe! Ako jesi lijepa, to je jasno svima i bez kojekakvih neprirodnih poza, haljina, šminke i sl. te stalnog bombardovanja najnovijim slikama koje „stalno“ kružiš po svim mogućim i nemogućim programima da bi izgledala najbolje!

2. Ne skupljaj među prijateljima gomilu muških skota koje i znaš i ne znaš da bi ti lajkali te iste slike!

Samouvjerena i mudra žena zna zasigurno da kada joj više od 5 puta jedan te isti muškarac lajka te iste sexy slike, ima samo jedan cilj. Ako mnogima to dozvoliš uopće, nisi ništa bolja od njih i takve i zaslužuješ! Imati milion muških skota među prijateljima ne znači da vrijediš, dapače, samo da ti očajno treba potvrda da si u virtualnom svijetu važna, jer ti realnost baš i ne ide od ruke.

3. Ne “postaj” dramatične i tugaljive pjesmice, statuse i sl. Tvoj očaj da pronađeš pravog je razumljiv, ali pravog muškarca zasigurno nećeš naći na FB. Ako se to slučajno i desi, tj. ako je on bude onaj Pravi, nakon 2 chata ćete sigurno prestati sa FB te nećeš više imati potrebu da „kružiš“ slike i beskonačno dugo ga očaravaš!

4. Budi lijepa i pametna samo zbog sebe!

5. Ne pričaj samo o sebi, svojim potrebama, uspjesima i sl. Pokaži da svijet i na slikama i u statusima izgleda bolje kada imaš lijepe i zanimljive prijateljice, kolege, porodicu i sl. jer to mnogo govori o samoj tebi.

6. Muškarci nisu cijeli svijet, tvoj svijet si ti, pa i da Pravog nikada ne nađeš!

7. Cilj muškaraca se prepoznaje i po tome kakve ti slike stalno lajka: samo one na kojima si sexy, ili možda ipak imaš koju sofisticiranijeg tipa.

8. Ovakvo tvoje ponašanje dovest ćete u situaciju da godine i godine provedeš na FB, a uvijek nanovo ostaješ sama i očajna jer svaki normalan muškarac kada vidi sve tvoje poze, haljine i sl. i ako je možda i želio nešto više, u suštini će sa tobom uvijek samo imati jednu te istu namjeru!

9. Okani se, bona, više FB! Dao Bog da nemaš Internet barem 5 dana, bila bi sigurno sretnija!



Dragi i drage moje, sad dobro promislite hoćete li čekati na FB Pravu i Praavog ili ćete “podići sidro “ i zaploviti u nesigurne luke stvarnog svijeta! Da li ćete sami otkriti srodnu dušu, ili pak samo mijenjati statuse veze na Facebooku !

Santorini - kraj i novi početak

Santorini poznat kao i Thira, jedan je od najljepših grčkih otoka, smješten je u južnom Egejskom moru, te pripada skupini Ciklada. Otok, koji je praktički kaldera, današnji izgled duguje erupciji vulkana.

Otok je mjesto jedne od najvećih zabilježenih erupcija u ljudskoj povijesti, tzv. minojske erupcije. Ta se erupcija dogodila približno 1600. pr.n.e kada je na Kreti cvjetala minojska civilizacija. Druge legende pak govore da je na području današnjeg Santorinija bila možda čak i drevna (ali nikad dokazana) Atlantida. Kako opisuje starogrčki filozof Platon, Atlantida je uništena i potopljena, te neki vjeruju kako je Atlantidu izbrisala upravo ova vulkanska erupcija.

Nažalost, neke historijske činjenice će ostat zauvijek nepoznanica. Možda Santorini jeste bila Atlantida ali ipak predstavlja novi početak, divnu i razvijenu civilizaciju i odlično mjesto za rajski odmor kakav svi zaslužujemo.

Zaplovimo snovima mašte i otiđimo tako bar na kratko. Nikad se ne zna, a možda baš na slijedećem ljetovanju odemo na Santarini.

Nekada snovi postanu stvarnost !

Ili pak ovdje…










Da li ste čuli za Makasarski prolaz?


Makasarski prolaz (Selat Makasar) je tjesnac između otoka Borneo i Celebes, dužine oko 600 a širine 80 do 230 milja.

Spaja Sulavesko sa Javanskim i Floreskim morem. Najvažnija otoci su Laut i Sebuke na jugoistočnoj obali Kalimantana. Najvažnije luke su Balikpapan i Makassar.

U Makasarskom prolazu je došlo do pomorskog boja 24. Januara 1942. između Japanaca i Amerikanaca, koji je bio prvi manji uspjeh pomorskih snaga SAD u Drugom svjetskom ratu.

Nadam se da ste imali priliku već ranije ugledati ove prirodne blagodati koje su nam ostavljene na korištenje.

Svuda oko sebe nagrađeni smo prirodnim ljepotama, pitanje je da li znamo čuvati i štiti naše prirodno blago.

Pazite, mi prirodu posuđujemo od svoje djece…






Čija pećina - Djevojačka ...

Djevojačka pećina je još jedno bogastvo kojim Bosna obiluje, a koje mi nažalost prečesto zanemarujemo.

Osim njenog zanimljivog naziva kojim svakako privlači pažnju, zanimljiva je i njena unutrašnjost ali i porijeklo njenog naziva.

Ona je jedna od najinteresantnijih bosanskohercegovačkih pećina koja se nalazi na području općine Kladanj. Ulaz u pećinu je oko 30 metara visoko iznad desne obale rječice Bukovice pritoke Drinjače. Pored imena Pećina u Brateljevićima u narodu je prihvaćen naziv “Djevojačka pećina” a sve zbog legende o djevojci.

Po narodnom vjerovanju, kao i uvijek su se takmičili i šalili mladići i djevojke tako da je iz te doskočice izrasla i ova legenda. Naime, kada je „jači“ spol trebao pokazati svoju hrabrost i “ skoknuti “ do pećine i iz samog središta pećine sa izvora donijeti vrč studene vode, nestala je njihova hrabrost. Tako se za taj čin prijavila djevojka…

Kako bi uvjerila prisutne da će uistinu izvršiti opkladu kao dokaz je ponijela vreteno, koje će zabiti neposredno pored izvora u pećini. Hrabra djevojka se i odvažila da učini zadati čin, sama otišla do udaljene pećine, zahvatila vodu iz izvora i kada je kao dokaz zabadala vreteno pored izvora, isto je probola kroz skute duge haljine i pri pokušaju da ustane osjetila je da je “nešto” vuče u izvor, te je od silnog straha na licu mjesta i umrla.

Djevojka je neposredno uz izvor i sahranjena, a nedugo zatim njen mezar se i okamenio.

U pećini su pronađeni crteži – gravure, na njenom lijevom zidu ulaznog dijela i zauzimaju prostor od oko 15 metara dužine.

Polje sa crtežima počinje oko 9 metara od ulaza. Tu su smještene scene sa jahačima na konjima i jedna scena lova. Dalje prema unutrašnjosti nižu se ostale teme, jeleni, ljudske figure, površine sa tačkicama.


Među likovnim predstavama izdvajaju se tri tipa: konjanici, stojeće muške i tri ženske figure, kao i životinje jeleni i konji. Sve ove gravure i crteži upućuju na epohu starijeg kamenog doba – paleolitika, stare su i preko 10.000 godina.

Ipak, ova pećina u sebi krije i religijsku notu. Ona je postala dovište gdje u jednom danu okupi čak i pedesetak hiljada hodočasnika.

Bosna je zemlja neiscrpnog blaga, samo spomenici naše baštine stoje tu da nas podsjete na proteklo vrijeme..

Vrijedi otići do Kladnja, a tako blizu je!



Thames Town- san ili java?

Thames Town je engleski naziv za novi grad u Songjiang Distriktu, koji se nalazi oko 30 kilometara od centra Šangaja u Kini. Grad je dobio ime po rijeci Temzi u Engleskoj. Arhitektura je tematski u skladu s klasičnim engleskim stilom. Tu možete pronaći kamene ceste, viktorijanske terase i mnoštvo drugih građevina građenih po uzoru na engleski gradić.

U ovom gradu, jedan od ciljeva je pružiti smještaj za osoblje novim sveučilištima u susjednom Songjiangu, sveučilišnom gradu. Te promjene su bile dio jednog grada . Ovo je pokrenuto u toku desetog petogodišnjeg plana ( 2001-2005). “Jedan grad“ Songjiang Distrikta je Thames Town koji je građen po uzoru na engleske gradove. Svaki od “devet gradova“ su građeni po uzoru na skandinavske , talijanske, španjolske, kanadske, nizozemske i njemačke gradove.

Thames Town je dovršen 2006. godine i zauzima površinu od jednog četvornog kilometra , a dizajniran je za 10.000 stanovnika . Što je plaćeno 5 milijarde yuana za izgradnju .

Grad se sastoji uglavnom od niskog rastinja, porodičnih kuća s nekoliko poslovnih prostora.

Neke građevine su „blijeda kopija“ zgrada koje se nalaze u Engleskoj , uključujući i crkve ( po uzoru na Krista Crkve , Clifton u Bristolu Down )pub, riba i chip trgovine ( kopiran iz zgrade u Lyme Regis , Dorset ),križ u Chesteru . Grad je postao vrlo popularan kao mjesto za fotografiranje vjenčanja , s pitoresknim crkve i glavni trg se često koristi kao pozadina .

„Sve što vidimo, ili nam se čini, ili je san u snu.“




Doživimo život u balonu !

Ukoliko se odlučite otići u daleke krajeve Francuske i uživati u francuskim selima predlažemo vam da odsjednete u „hotel “, prozirnu kolibu ili nazovite je kako želite u Bouches-du-Rhone ili Loir-et-Cher, u Francuskoj.

Za sve nas druge, obične smrtnike ostaje da se divimo izgledu hotela i veoma pametnom inžinjeru Pierre Stéphane, koji se dosjetio ..

Prozirne kolibe, baloni, su itekako udobnije od kampiranja i spavanja pod „otvorenim nebom“. I ovdje imate utisak da spavate vani, samo zaštićeni ste od komaraca i raznih buba i životinjica. Čak se može i „zatvoriti“ balon tako da imate i privatnost !

Balon se sastoji od jedne ili više soba, stola, šampanjca, jacuzzi i što sve ne!

Ukoliko ne možete uživati u ovoj čudnovatoj građevini u dalekoj Francuskoj, (Francuska nije geografski toliko daleko koliko naš novčanik to ne može podnijeti), uzmite ove divne slike i zamislite da ste tamo.

Tako ćete se barem na minutu odvojiti od sive, sumorne svakodnevnice, neplaćenih računa, neisplaćenih penzija i stipendija, gole neimašrine i bijede..

Dragi moji, uzmite pauzu i udahnite svjež francuski zrak !

Roterdam, grad iz snova

 
Da je Holandija zemlja iz snova, kao potvrdu imamo Roterdam kao grad iz snova. Osim što je Holandija jedna od najpoželjnijih država zbog razvijene ekonomije, državnog i socijalnog uređenja u kojem mogu da uživaju stanovnici ove malene zemlje, zemlje „otkinute“ od mora, ona se može pohvaliti i nizom pozitivnih primjera.


Pored svih ovih blagodati koje pruža Holandija, ona ima veoma razvijenu arhitekturu jer Holanđani imaju razvijen osjećaj prema lijepome. Tako su u arhitekturi otišli korak više kada su se sjetili načiniti kockastu kuću.

Kockasta kuća predstavlja kompleks kuća koje pojedinačno formiraju geometrijski oblik kocke. Osnivanje ove strukture datira još iz 1970. godine kada je začeta ideja o postojanju ove interesantne građevine od strane holandskog arhitetke Piet Blom.

Iako na prvi pogled djeluje da će se ova kuća srušiti ona je veoma dobro izbalansirana. Sačinjena je čak od 40 kockica koje su od strane arhitekte zamišljene kao krošnja drveta jedne veoma neobične šume od betona. Zidovi kuće su postavljeni pod uglom od 54,7stepeni. Ovaj grad iako je drugi po veličini u Holandiji, može se pohvaliti mnoštvom zanimljivih građevinama i društvenokorisnim programima koji pruža mogućnosti svakome ko želi da radi, napreduje ali i da doprinosi svojoj zajednici.

Ne zaboravimo, da je Holandija zemlja drugog i drugačijeg. Zemlja u kojoj možete ponijeti svoju kulturnu baštinu, zadržati jezik bez da budete osuđeni ili odbačeni!


Ko ne bi želio živjeti u ovakvoj zemlji? Zemlji mnogobrojnih mogućnosti…

Za čas odvojite se od ove sive, sumnorne svakodnevnice i „odlepršajte “ u bolje krajeve, u zemlju snova.

Uživajte!

Početak početaka - "Zeleno busenje"

Sigurno ste čitali roman „Zeleno busenje“ Edhema Mulabdića, i to više puta. Prvi put u osnovnoj, a drugi put u srednjoj školi.

Kao lektira bila vam je sigurna naporna i niste bili oduševljeni što je čitate. Tada već niste bili svjesni koliki značaj ima taj roman za cijelu naciju, Bosnu i Hercegovini.

Ukoliko ste čitali ovaj roman, sigurno ćete se sjetiti fantastične ljubavi između glavnog junaka Ahmeta i junakinje Aiše. Nama je ljubav oduvijek bila najbitnija pa ćemo pomisliti da je taj roman upravo zbog tog segmenta najbitniji, ipak varate se! Naravno, ne možemo reći da je ljubav manje važna od druge problematike koju tematizira Mulabdić.

Da li ste znali da je tu u pitanju ljubav između dvije različite klase, bogate i siromašne ?

Da li ste znali da ovaj roman opisuje Maglaj ? Opisom Maglaja i općeg raspoloženja među stanovništvom pripovjedač već na početku opisuje tešku sudbinu naroda koja ga očekuje u dogledno vrijeme.

Ovaj roman se može svrstati u historijske romane koji govore o teškoj sudbini bosanskog naroda pred velikim osvajačem kakva je bila Austrougarska monarhija. Tu je slikovito prikazan raspad malograđanske sredine, aristokratskih porodica koje su svoje obrazovanje stjecale isključivo u Turskoj. Tada se prestaje koristiti turski jezik , uslijed čega je dovelo da pismeni i učeni ljudi tada postaju nepismeni.

Iako je ovaj roman sazdan od velikog broja historijskih informacija, romantičarkih pogleda na ljubav, tužnu i do kraja neispunjenu jer glavni junak umire, to nije sve što vam ovaj roman pruža.

Istina je da ovaj roman ima priču za svakoga od nas. Mulabić je pisao za sve nas, za one koji vole čitati ljubavnu priču ili pak historijski se upoznati sa običajima naših predaka, dolaskom Austrougarske ili….

Ipak, najvažnije jeste da je ovo prvi bosankohercegovački roman i kao takav zaslužuje pažnju svakoga od vas da bude pročitan..

Upoznajmo našu kulturu, nemojte je odbacivati kao staru i iznosanu krpicu jer je ona dio nas..







Kralj sunca u Galeriji ogledala

Versajski dvorac je jedan od najzanimljivijih, najraskošnijih i najskupljih dvoraca sagrađenih ikada. Smješten je na 11 hektara kod grada Versaja jugozapadno od Pariza, i okružen sa 815 hektara parkova. Ovaj dvorac-spomenik je čuven u svijetu po svojoj ljepoti, kao i po značajnim događajima koji su se tu odigrali.
Gradnja ovog fantastičnog dvorca trajala je čak dvije generacije jer je ovaj projekat pokrenuo Luj XIII koji ga je prvenstveno zamislio kao lovački dvorac. Njegov sin, Luj XIV(poznat kao Kralj sunca) je nastavio gradnju ovog dvorca ali poboljšavajući i ukrašavajući ga do te mjere da je postao centar političkih i društvenih događanja.

U izgradnji i dekoraciji ovog fantastičnog dvorca učestvovalo je čak 36 hiljada radnika koji su proljevanjem svog znoja u litrima dovelo do fantastičnog izgleda.

Važno je spomenuti i arehitekte koji su radili na ovom dvorcu i pomogli da dvorac bude izgrađen u klasišnom baroknom francuskom stilu gdje je kičavost, bogastvo i šarenilo bile neke od osnovnih odlika ovog dvorca.

Neka od najvažnijih imena koji su uradili izmjene na ovom dvorcu su: Luja le Voa, Andre le Notra, Žil Arden-Mansar i dekorater Šarla Lebrena.

Poslije Luja XIV izmjene na dvorcu je zahtjevao Luj XV, ta izmjena se ugledala na novo razdoblje koje se dogodilo u umjetnosti a to je: klasicizam.

Različiti stilovi na ovom dvorcu ali i unutrašnjosti je dovelo da ovaj dvorac ostane neprevaziđen.

Neke od najzanimljivijih prostorija jeste Galerija ogledala sa pogledom na lučno zasvođene prozore prema vrtu. U centru dvorca, na prvom spratu i cijelom njegovom dužinom prostire se 75 metara duga i 10 metara široka „Galerija ogledala“ (takođe poznata kao „Galerija Luja XIV“) koja povezuje salone rata i mira. Galerija ukrašena sa 30 slika na tavanici uokvirenih štuko ukrasima koje glorifikuju kralja, 357 ogledala. Sedamnaest velikih ogledala odgovara istom broju lučno zasvođenih prozora na baštenskoj fasadi. Ogledala reflektuju sliku parka i svjetlost Sunca po danu, dok noću reflektuju svjetlost svijeća.

Zamislite samo to ! A za djevojke, ova prostorija je ispunjenje snova !

U ovom dvorcu se nalazi i kapela koja danas ima dva sprata i visoka je 25 metara. Gornji sprat je bio namenjen kraljevskoj porodici, dok bi na nižoj etaži bili dvorjani. Po svojoj formi kapela integriše srednjovekovnu gotiku sa baroknom crkvenom arhitekturom. Tri freske različitih slikara prikazuju Boga oca, sina i Svetog duha. Crkvene orgulje još uvek nose orignalnu pozlatu. U ovoj kapeli je održano vjenčanje kralja Luja XVI i Marije Antoanete.


Osim ovih prostorija, potrebno je izdvojiti : „salon volovskih očiju“ koji je dobio naziv po dva okrugla prozora, „Herkulov salon“ i kraljičina spavaća soba.

Vanjština ovog fantastičnog dvorca je jednako skladno i raskošno urađena baš kao i unutrašnjost. Dvorski park je uređen u tri navrata: 1662—1667, 1668—1677 i 1678—1689. Uređenje parkova je započeo Žak Bojso de la Broderi, dok ih je Andre le Notr proširio i učinio jednim od najznačajnijih parkova Evrope. Park je zadržao svoju nepromenjenu baroknu strukturu do Francuske revolucije. U 18. vijeku bilo je širom Evrope popularno uređenje dvorskih parkova u engleskom stilu. Ta moda je malo uticala na parkove Versaja.


Ovi parkovi su uređivani pažljivo jer je svaki dio govorio o položaju kralja i njegove porodice. O važnosti parka za kralja i njegove kompleksnosti, Luj XIV je napisao vodič po svom parku gdje je opisao kako proći kroz najljepše dijelove parka:
 
„Popećemo se do Apolonove fontane i tu ćemo zastati da se divimo skulpturama i vazama Kraljevske aleje, Latoninoj fontani i dvorcu. Odavde se vidi veliki kanal. Ko želi da u istom danu poseti menažeriju i Trijanon, treba da njih prvo posjeti, a tek onda ostale fontane.“

Dvorski park je imao više od 1.400 fontana i više od 75.000 orezivanih stabala drveća ili ukrasnih žbunova.

Ispred južnog krila dvorca Mansar je sagradio oranžeriju koja je zamjenila jednu manju građevinu Le Voa. Masivna građevina je uklopljena u padinu. Lijevo i desno od nje su stepeništa sa 100 stepenica. Centralna galerija je duga 155 metara. Oranžerija je sa svojim ogromnim lučno zasvođenim prozorima izgrađena od kamena i izvaredan je primjer francuskog kamenorezačkog zanata. Ispred zgrade je prostor koji bi se ljeti ukrasio stotinama malih stabala pomorandže. Zimi bi se ova stabla čuvala u stakleniku. Na obje strane bašte je bila vodena površina pod nazivom „Švajcarsko jezero“.


U parku ovog dvorca nalazi se i nekolilko manjih dvoraca i to: veliki Trijanon, mali Trijanon i kraljičino selo.



Kao što ste se mogli uvjeriti kroz cijelu historiju, uočavamo vladajuću strukturu koja se ne ustručava da pokaže svoje bogastvo, raskoš i nadmoć gradeći za sebe velike dvorce, kuće, velike proslave i balove.

Luj XIV je ipak u tome prednjačio pa zahvaljujući njemu sada imamo dvorac kome se možemo diviti i sa oduševljenjem maštati o velikim proslavama, balovima, dugim i ukrasnim haljinama gdje su sve žene bile princeze a muškarci džentlemni.

Zar ne osjećate nostalgiju prema prošlim vremenima koje nismo ni upoznali ?!